JESI LI … Jesi li kad šuteći, vapio za uslišanjem? Nadom bojao stvarnost, utiskujući usnama crte ljubljenog lica. Ruku sklopljenih u molitvi, skladao sonate, ispisivao akrostihove nevidljivom tintom vječnosti. Jesi li kad ljubio daljine, grleći u njima tajne, osluškivao susrete nezapočetih koraka. Plačući bez suze, jecajuć bez glasa, poput klauna uveseljavao umorne prolaznike. Jesi li kad nepomičan koracao, satrven se nadao, neuslišan vjerovao ?! Jesi li volio? (S.M.)